U poslednje vreme potrošačima se sve češće preporučuje da sami očitavaju brojila za električnu energiju. Ipak, to nikada nije bila, niti jeste njihova zakonska obaveza. Po Zakonu o zaštiti potrošača — koji važi kao sistemski propis i usklađen je sa evropskom pravnom regulativom — potrošač nije dužan da očitava brojilo.
Zakon jasno propisuje da je trgovac uslugom (EPS) dužan da:
- dostavlja račun jednom mesečno,
- obračun bazira na stvarnoj, izmerenoj potrošnji,
- omogući potrošaču uvid u zaduženje i potrošnju.
Svi poslovi vezani za merenje i očitavanje, uključujući održavanje brojila, predstavljaju obaveze trgovca kao profesionalca. Potrošač je dužan da plati tačno ono što je potrošio, a odgovornost za tačnost očitanja snosi pružalac usluge.
Reorganizacijom sektora, posao očitavanja prenet je sa EPS-a na Elektrodistibuciju Srbije (EDS), ali za potrošača pravno postoji samo jedna ugovorna strana — EPS. Dakle, čak i kada greške potiču od EDS-a ili podizvođača, odgovornost i dalje snosi EPS. Međutim, praksa pokazuje da potrošači zbog neočitavanja, pogrešnih očitanja i paušalnih obračuna snose štetu, bez stvarne mogućnosti da ostvare svoja prava prema odgovornim licima.
Izmenama Zakona o energetici 2024. uvedena je mogućnost tzv. samoočitavanja. Član 197a omogućava da, ukoliko potrošač ne poseduje pametno brojilo ili ukoliko nije omogućeno daljinsko očitavanje, on sam dostavlja podatke o očitanju. Ako to ne učini, operator ima pravo da mu obračuna potrošnju paušalno ili na osnovu procene.
To je problematično iz više razloga:
- stvara diskriminaciju među potrošačima (zavisno od vrste brojila),
- prebacuje stručnu odgovornost na potrošača-laika,
- ugrožava pravo potrošača da plaća samo izmerenu, ne procenjenu potrošnju.
Ukoliko dođe do neujednačenosti propisa, član 4 Zakona o zaštiti potrošača jasno propisuje da se uvek primenjuju ona pravila koja su povoljnija za potrošača. U ovom slučaju, to znači da:
- potrošač nema zakonsku dužnost da očitava brojilo,
- obračun mora biti mesečan i zasnovan na stvarnoj potrošnji.
Stanje na terenu pokazuje da se samoočitavanje promoviše kao “olakšica”, iako je u osnovi način da se sistemska odgovornost sa profesionalnih subjekata prenese na krajnjeg korisnika. Time se narušavaju osnovna prava potrošača, za koja je EPS ugovorno odgovoran.
U zaključku
Ne postoji zakonska obaveza da potrošač očitava brojilo. Uvođenje samoočitavanja ne sme biti osnov za paušalne obračune ili kažnjavanje potrošača. Svaki drugačiji pristup predstavlja kršenje Zakona o zaštiti potrošača i može biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom.
Žana Karavezić Krbanjević, pravni savetnik
